Funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica objelodanio je dokumentaciju koja pokazuje kako su državni organi pomogli biznis kontroverznog biznismena Branislava Brana Mićunovića u poslu dodjele licence za priređivanje igara na sreću u kazinu „Marina” u Budvi. Iako je po zakonu na koji se država poziva u ugovoru o dodjeli licence firma „Džek Pot” (u kojoj je Mićunović sada predsjednik odbora direktora) bila dužna da plati dva miliona eura na ime troškova dodjele licence, država je oprostila ta dva miliona pomenutom privrednom društvu, tumačeći zakon na način da te obaveze nema.

Koprivica je objelodanio ugovor o koncesiji za priređivanje posebnih igara na sreću u kazinu „Marina” u Budvi. Kako je rekao, zakon o igrama na sreću iz 2004. godine nije predviđao jednokratnu naknadu za dodjelu licence za priređivanje igara na sreću u kazinu.

U usvojenom paketu izmjena ovog zakona 2007. godine, međutim, uvedena je, u skladu i sa uporednim iskustvima, ova jednokratna naknada u visini dva miliona eura, koja je trošak za priređivače, a prihod državnog budžeta, jer se radi o dodjeli ekskluzivnog prava. Nakon usvajanja zakona, a prije njegovog stupanja na snagu, firma „Džek Pot” podnosi zahtjev za dobijanje licence za priređivanje kazinskih igara na sreću u kazinu „Marina”, baš tada, ne bi li se okoristila u poslednjem času o pogodnosti starih zakonskih rešenja, a izbjegla obavezu iz novih zakonskih rešenja. Drugim riječima, da bi izbjegla da plati iznos ove jednokratne naknade u visini dva miliona eura. Ova naknada je regulisana članom 11 (stav tri i četiri) Zakona o igrama na sreću.

Koprivica navodi da, međutim, u prelaznim normama zakona nigdje nije regulisano da se započeti postupci za dodjelu koncesija na igre na sreću imaju završiti po ranije važećim normama.

– Norme starog propisa mogu važiti, nakon stupanja na snagu novih, samo ako im se prelaznim normama, da ta snaga. Drugačije nikako. Dakle, na ovaj postupak koji je započela firma „Džek pot”, morale su se primijeniti važeće zakonske norme. Državni organi ne smiju da primjenjuju norme koje su prestale da važe, osim ukoliko je ta mogućnost data prelaznim normama, a ovdje to nije slučaj. Takođe, državni organi moraju primijeniti važeće norme, to je preduslov zakonitosti rada. Inače, i sam taj zahtjev za pokretanje postupka, u fazi između usvajanja i stupanja na snagu, nije bio do kraja uredan i više liči na jeftin trik da se ugrabi stara pogodnost, ali su se i tu preračunali. Ovo iz razloga što je zakonodavac bio jasan - svi postupci se okončavaju po važećim, a ne po ranijim zakonskim rešenjima koja su stavljena van snage, a na pravnu snagu su stupila nova, koja predviđaju obavezu plaćanja jednokratne naknade u visini dva miliona eura – pojašnjava Koprivica.

Kako je rekao, nema govora o retroaktivnosti, jer firma „Džek pot” nije stekla nikakvo pravo odlukom nadležnog organa, pa da je to kasnijim normama dovedeno u pitanje. Druga bi stvar bila da je on već po starom zakonu stekao koncesiju, pa da mu se onda novim zakonom nameće dodatna obaveza ili ukida ranije pravo.

Nema ni stečenog prava. O stečenom pravu se može govoriti samo ako se radi o potpuno dovršenoj i završenoj pravnoj situaciji po starom zakonu, a to ovdje nije bio slučaj. Koncesiono ugovorno pravo može biti stečeno pravo, a pravo da se okonča postupak po ovom ili onom zakonu nikako ne može biti stečeno pravo. U ovom slučaju nije se radilo o završenom predmetu, nego o predmetu u toku, i tu se prednost daje novim normama da bi se postigla jednakost svih subjekata koji se bave tom djelatnošću, a stara norma se može primjenjivati samo ukoliko je prelaznim odredbama to eksplicitno uređeno, a ovdje to nije bio slučaj.

Po ocjeni Koprivice, firma Brana Mićunovića je bila dužna da plati dva miliona eura na ime jednokratne naknade za priređivanje kazinskih igara na sreću u kazinu „Marina”.

– Sve je to prvostepenim rešenjem Ministarstva finansija pravilno protumačeno i utvrđena je obaveza da firma „Džek pot” plati dva miliona eura na ime jednokratne naknade na osnovu člana 11 Zakona o igrama na sreću. Tumačenje, zaključci i dispozitiv tog prvostepenog rešenja Ministarstva finansija, kojim se utvrđuje obaveza firme „Džek pot” da plati dva miliona eura su pravno perfektni. Dakle, državni organ je jasno prepoznao suštinu i pravilno primijenio zakon. Međutim, drugostepenim rešenjem, koje potpisuje Novo Radović (broj 04-6896/1-2015), usvaja se žalba firme „Džek pot”. U tom rešenju je iznijeto skandalozno tumačenje prava, pokazano grubo gaženje elementarnih pravnih principa – izjavio je Koprivica.

U samom Ugovoru, koji je zaključen 15.februara 2010. godine, dakle, preko dvije godine nakon stupanja na snagu pomenutih izmjena zakona koje uvode jednokratnu naknadu u visini dva miliona, vidi se vrhunac pravnog paradoksa. Taj ugovor je sklopljen sa osnovom i pozivom na zakon o igrama na sreću iz 2007. godine. To je bilo i jedino moguće jer je to važeći zakon. Ali, ukazuje Koprivica, nije zakon švedski sto pa da se uzme ono što odgovara, a izbjegne ono što ne odgovara. Zakon se mora bezuslovno ispoštovati.

– Skandalozan je naročito član šest ovog Ugovora. Tu se plaćanje koncesione naknade uređuje, i to s eksplicitnim pozivom na zakon i iz 2007. godine, ali nema rešenja iz člana 11- tog, istog citiranog zakona. To je skandalozno tretiranje zakona kao švedskog stola. Taj Ugovor je inače skloljen i na osnovu Odluke o dodjeli koncesije za priređivanje posebnih igara na sreću u kazinu „Marina” u Budvi. Odluka je donešena 17. decembra 2007. godine na sjednici Vlade. U zaglavlju odluke je naveden njen zakonski osnov, a to je, naravno, zakon iz 2007. godine. U članu šest te Odluke je propisano: „koncesionar je dužan da koncesionu naknadu za priređivanje igara na sreću u kazinu plaća na način utvrđen Zakonom o igrama na sreću”. I toj normi se nema šta prigovoriti, a zna se i šta je važeći zakon, pa je kao takav i eksplicitno naveden u pravnom osnovu donijete Odluke. Međutim, pravnim zamešateljstvom i skandaloznim postupcima gasi se ta obaveza i pravi direktna šteta državnom budžetu – zaključio je Koprivica.

M.V.

---

Drugi su morali da plate i dovedeni su u neravnopravan položaj
Kako je pojasnio Koprivica, svi drugi priređivači koji su te 2007. godine, ili ranije, a i nakon 2007. godine dobijali licence za igre na sreću, dovedeni su u neravnopravan položaj jer su morali plaćati sve što predviđa zakon iz 2007. godine, a „Džek pot” je platio samo ono što je htio.

– To je akt bez presedana. Skandalozno je da se u Ugovoru poziva na jedan zakon, a čije se norme onda selektivno unose i ugrađuju. Ovaj slučaj govori o tome da se pod pritiskom kreiraju rešenja ministarstava i da se skandaloznim postupcima oslobađaju favorizovana lica, a sve na štetu državnog budžeta i opšteg interesa – istakao je Koprivica.



”Drugostepenim rešenjem, koje potpisuje Novo Radović usvaja se žalba firme „Džek pot”. U tom rešenju je iznijeto skandalozno tumačenje prava, pokazano grubo gaženje elementarnih pravnih principa